Rabska Fjera
Rabska fjera je najstariji i najveći srednjovjekovni ljetni festival u Hrvatskoj. Temelji se na tradiciji započetoj 21. srpnja 1364., kada je rapsko gradsko vijeće odlučilo odati počast kralju Ljudevitu Velikom, koji je Rab oslobodio mletačke vlasti. Fjera je u prošlosti trajala 14 dana, kada je stanovništvo otoka slavilo moći svetog Kristofora, kojemu se pripisuje zasluga za spašavanje grada od uništenja, te se Fjera ujedno održava i njemu u čast.
Datumi održavanja Rabske Fjere
Rabska fjera se održava svake godine od 25. do 27. srpnja (ti su dani ujedno i dani sv. Jakova, sv. Ane i sv. Kristofora).
Tijekom Fjere cijeli se grad vraća u prošlost. Mali obrtnički dućani i zanatske radionice izlaze na gradske ulice, nudeći posjetiteljima jedinstvenu priliku da na licu mjesta vide kako se na tradicionalni način izrađuje pojas za hlače ili mirisna pomada, ili pak ukrašava kosa sićušnim cvjetićima, baš kao u srednjem vijeku. Zrakom se širi miris svježe prženih šulčića, dok na plaži niče cijelo ribarsko selo. Ulice odzvanjaju pjesmom i glazbom dok se prolaznicima nude tuna, fritule, sir i vino.
Posljednji dan Rabske fjere, 27. srpnja, ujedno je i dan sveca zaštitnika grada Raba, svetog Kristofora. Na taj se dan održavaju viteške igre Udruge rapskih samostreličara. Tradicija viteških igara rapskih samostreličara ponovno je vraćena u život 1995., osnivanjem Udruge rapskih samostreličara (prvi puta viteške igre su održane 1364. godine).
Uz viteške igre vraćeni su i kostimi iz srednjeg vijeka. Igre se održavaju nekoliko puta godišnje na Trgu sv. Kristofora u Rabu i to 9. svibnja (Dan grada Raba), 30. svibnja (Dan državnosti Republike Hrvatske), 27. srpnja (blagdan sv. Kristofora – zaštitnika grada Raba – narodno slavlje i turnir rapskih samostreličara) te 15. kolovoza (blagdan Velike Gospe – narodno slavlje i turnir rapskih samostreličara).
Koliko je Fjera važna?
Koliko je Fjera važna za očuvanje kulturne baštine i tradicije otoka Raba, najbolje oslikava citat iz predgovora akademika Slobodana Novaka u katalogu Rapske fjere tiskanom 2006. godine, prigodom pete obljetnice njena održavanja, u kojem on kaže: “Obnovljena Rabska fjera ni prije obnove nije bila, a danas pogotovu nije – tek atraktivni spectaculum (…)
Ona je, naprotiv, upravo dostojanstvena svečanost, kao što je i bila inaugurirana prije šest i po stoljeća. I nije isprazna sjajna parada, nego doista izraz želje da se, makar i samo intuicijom, prodre u tminu prošlih vjekova gdje su još prepoznatljive sjene naših predaka; da se sagledaju vlastiti korijeni, da se potvrdi i učvrsti svoj identitet.
Da se, ispremreženi i oslobođeni/sputani sofisticiranim suvremenim tehnologijama, podsjetimo na ljepotu rada ruku, i vještinu prstiju, na žuljeve umjesto rukavica, na sudbinsku povezanost s prirodom, sa zemljom i morem; na duhovno i materijalno stvaralaštvo naših starih, na njihovu individualnu inokosnu kreativnost, koju vrijeme ekipnoga rada, tekućih vrpca i strojne konfekcije pomalo zaboravlja.”
