Borba za nasljeđe krune uzrokovala sukob Raba i Zadra

Poslije smrti moćnog hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I, koji je u upornim borbama s Venecijom stekao čitavu jadransku obalu od Rijeke do Kotora, oslabile su i iscrpile njegovu državu dugotrajne borbe za nasljeđe (krajem 14. st.), kao i već u to vrijeme česti upadi Turaka. Te su okolnosti konačno odlučile o sudbini Dalmacije u korist Venecije. U tim borbama za premoć i prijestolje između hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog i njegovog protivnika Ladislava Napuljskog bili su Rab i Zadar neposredno upleteni. Da bi osigurao svoju prevlast i posjed na Pagu priznao je Zadar, kao prvi od dalmatinskih gradova, Ladislava za kralja, pa je on 1403. bio okrunjen u Zadru. Kad je malo zatim i Rab bio spreman da prizna Ladislava za kralja, pod uvjetom da mu on potvrdi pravo na Novalju, Casku i Lun, došlo je u gradu do ozbiljnog sukoba između pristaša jednog i drugog kralja. Pobjedu su na kraju izvukle Žigmundove pristaše, a posljedice toga bile su ogorčene razmirice sa Zadrom, koji je Rabu oteo Novalju.

U borbama za hrvatsko-ugarsko prijestolje Ladislav se više nije mogao održati pa je 1409. prodao Veneciji ono što mu je bilo preostalo: Zadar, Novigrad, Vranu i otok Pag, kao i sva svoja prava na Dalmaciju. A sve to za 100.000 dukata. Još iste godine priznao je Rab, od silne brige za imanja na Pagu, duždevu vlast. Nakon toga Venecija je u neprestanim borbama sa Žigmundom do 1420. osvojila skoro cijelu Dalmaciju i postala tako za skoro 400 godina ponosna vlasnica Jadranskog mora. Jedino je Dubrovnik mogao sačuvati svoju samostalnost i razviti se u republiku. Mletačka se Dalmacija sada morala potpuno podrediti političkim i ekonomskim interesima Venecije. Autonomija gradova bila je jako ograničena; upravna, sudska i vojna vlast stavljena centralno u ruke gradskog kneza kojeg je postavljala Venecija. Plemstvo u gradovima, nastojeći pod svaku cijenu sačuvati svoje povlastice, spretno se prilagodilo novim prilikama i uspjelo od Mlečana dobiti mnoge ustupke, dok je ogromna većina pučana u gradu i na selu živjela bez prava, izvrgnuta tlačenju i izrabljivanju.